Mapa svijeta nije teritorij i ne trebamo ju braniti

2020-04-30

PRIČE IZ FOTELJE 2.

Bilo je to jednog dana, u jednoj fotelji! Pričala je jedna žena svoju priču i jako se ljutila jer ju prijateljica ne razumije, ali baš baš ju ne razumije, a njoj nije jasno kako je to moguće kad ona zna najbolje što je dobro i ispravno. Pa kaže; "Ali ona mene ne razumije! Ja joj uporno pokušavam objasniti koja je prava istina i bilo bi joj bolje da pod hitno shvati dok ne bude kasno!" 

 Vjerujem da ste se ponekad susreli sa ovakvim ili sličnim scenarijem kada vas netko uvjerava u svoje stavove i vjerovanja i zagovara ih kao apsolutnu istinu. U stanju je riskirati i prijateljstvo kako bi dokazao da je u pravu. I vjerujte mi, prijateljstva i odnosi se gase zbog toga što su neki ljudi spremni dokazivati ono u što vjeruju. Da li vam je poznata ovakva situacija? 

Ovu temu ću vam predočiti kroz prizmu NLP-a, koji je nauka o izvrsnosti i potiče od proučavanja kako određeni ljudi u različitim situacijama stvaraju svoje izvanredne rezultate, kako reagiraju, koja su ih uvjerenja dovela do sadašnjeg trenutka, kako komuniciraju, kako shvaćaju i gledaju svijet oko sebe. Pa onda kada mi u NLP-u kažemo da MAPA SVIJETA NIJE TERITORIJ - pod time mislimo da je to naša interpretacija događaja, tj svijeta i da svi ljudi imaju različite mape i da svi drugačije gledamo na neke iste situacije

MAPA SVIJETA je metafora za našu predstavu o svijetu, a TERITORIJ je metafora za stvaran svijet. 

Ključna stvar u NLP-u je da prepoznamo mapu našeg sugovornika i da shodno tome korigiramo komunikaciju sa naše strane. Mapa nije teritorij, ali je dragocjena za istraživanje teritorija, znači svoj pogled na svijet ne trebam braniti, ali mi koristi u okolini. Zato bi bilo korisno uvažavati svoje vlastite mape kao i one drugih ljudi. Što običnim rječnikom zvuči ovako; "slušaj kada ti netko govori sa razumjevanjem, prihvati i nemoj se svađati oko njegovog mišljenja". Ako uvažavamo mape, znači tuđe predstave o svijetu, to nam pokazuje da uvažavamo tuđe interpretacije iako je naša drugačija. Svatko stvara svoju predstavu - mapu ovisno o tome što doživljava i primjećuje oko sebe. Svatko od nas je u centru svoje mape i to je svakodnevni neprekidan proces. Ako se odlučite uvažavati i prihvaćati mape drugih ljudi tako priznajete da postoje različitosti i stječete uvid u interpretaciju drugih, a ako još uz to sagledate drugačije mogućnosti i interpretacije teritorija, odnosno stvarnog svijeta, širite svoju mapu i povećavate svoje izbore. 

 Mnogi problemi u komunikaciji nastaju baš zato što ljudi misle da sugovornik ima istu percepciju pojmova kao što su sreća, ljubav, uspjeh. Istina je da ne postoji riječ u jeziku koju svi ljudi doživljavaju na potpuno isti način. Ako bi vam sada rekla riječ CIPELA, na što biste prvo pomislili, kakva cipela, štikla, tenesica, sandala? Sigurna sam da bi svatko od nas pomislio na neku drugačiju cipelu. Pa zašto onda pokušavamo uvjeriti druge ljude da je baš ta cipela upravo onakva kakvu smo ju mi zamislili i sebi interpretirali? I zato kada kažemo da mapa nije teritorji i da ga ne trebamo braniti, onda mislimo da ne trebamo opravdavati svoje gledanje na svijet i da imamo pravo biti drugačiji od drugih a iznad svega da trebamo naučiti prihvaćati druge i njihova gledanja na svijet. 

 Na kraju ove priče vratimo se na početak ove priče (koja super formulacija riječi), pa da saznate da li su se žena iz fotelje i njena prijateljica razumjele ili ipak posvađale nakon dvije sesije provedene u fotelji. Što mislite? 

 Ma, jako su efikasne i učinkovite coaching sesije i naravno da se prijateljstvo nastavilo, i to još bolje i čvršće nego ikada prije. Žena je dobila uvide u svoje viđenje svijeta i interpretacije, u ono što ona vidi, a sada razumije da je njena prijateljica totalno različita od nje u nekim pogledima na život. To ju sada veseli jer si je dozvolila da čuje i prihvaća mape svijeta drugih i da pri tome ne treba braniti svoju mapu. Veseli ju naučiti nešto novo, zar nije to lijepo.